Tri, za svaki slučaj…

Pomalo tužno je… Okreneš novi list s nadom da će biti drugačiji od prethodnog, no, ne pronađeš ništa novo, samo redovi ispisani razočarenjima, porazima, godinama bačenim, uzalud.

Prored prazan baš kao i tvoja duša, srce nagriženo zarezima, tačkama obilježeno. A onda kreneš dalje, red po red, list po list, i sve je isto. Pitaš se, čemu čitanje istoga?!

Da bi naučio?! Ili ‘pak  ispunio prorede, izbrisao zareze, stavio tačke na pravo mjesto?! Pitam se, postoji li pravo mjesto za tačku, i ako ga pronađeš, kako znaš da je baš ono pravo?!

Više ga i ne tražim, od sada stavljam tri, za svaki slučaj, jer, nikada ne znaš koliko će nešto trajati, kada će prošlost ostati baš tu gdje joj je mjesto, u prošlosti, a kada neminovno postati sadašnjost.

P.S. Nekad poželiš jednostavno da život nema interpunkciju…

by FaTTima