Hladne ruke prigrle, privuku k sebi, a to više nije to. To nije onaj poznat osjećaj, brižan i drag…kojem ne želiš vidjeti kraj…već samo hladne ruke i osjećaj praznine…kad zagrli te neko stran, a nekada tako blizak i drag…sada više nije tvoj…ostaješ sam…i navikneš…
Navikneš na to da osjećaja više nema, ni hladnih ruku, ni nekoga tvog…ostaneš samo Ti…prazan grad…gdje više nema nas…a ti ga i dalje tražiš, onaj grad, onaj stan, samo nama znan, ali njega više nema…pronađeš samo ulicu sjećanja i četiri zida, hladna, suzama natopljena, gdje tišina kida, i gubim sve, ako izgubim tebe…ali to više nije važno, jer znam…da to sve je bilo ništa, i znam da to nisam bila ja….i te ruke nisu bile moje, i java nije bila san, i ti nisi bio on, onaj pravi…ali hladnoća je bila stvarna, možda i jedino stvarno u našem imaginarnom svijetu, i onaj jezivi osjećaj praznine, kad ostaneš sasvim sam….kad…zagRLi Te neko sTRan….
P.S. Imaginaran svijet je možda jedini bijeg od stvarnosti koja nas okružuje, a druge nema… ma koliko mi to htjeli…
by FaTTima
Daj komentar !